Trudnoća i majčinstvo su promijenili moju praksu na matu. Iako sam do skoro 7. mjeseca trudnoće vodila satove i završavala 500-satni TT, moja osobna praksa je postala puno ‘obzirnija’ prema novom stanju. Nakon poroda sam se odmah lagano vratila vježbi i gotovo svakodnevno njegovala neki oblik prakse – meditaciju, pranayamu, vježbanje asana, međutim falila mi je grupna energija sata na kojem svi dišemo kao jedan, svatko za sebe, a opet svi skupa pomičemo vlastite granice. Prošle su skoro 2 godine i evo me – back to the mat! Ali s druge strane, kao učenik.
Trenutno sam s obitelji u Londonu. Matej, moj muž, ovdje radi Kranio-sakralne terapije i Ayurvedske tretmane za najveći holistički yoga studio/lanac - Triyoga. Smješten na više lokacija po Londonu centar nudi razne stilove yoge i terapije te radionice s poznatim yoga učiteljima. Svakodnevno i istovremeno su na rasporedu različiti satovi, učitelji, pristupi. Kako nam je Triyoga Chelsea blizu stana, tu sam započela svoje novo putovanje.
Za svoj prvi sat sam izabrala Scaravelli yogu. Kad sam ušla u Shalu bila sam među najmlađima. Pomislila sam ‘Super! Barem neću past u nesvijest odmah na prvom satu. Taman level koji mi treba’. (Taj um, uvijek pun predrasuda.) Sat je bio potpuno drugačiji od onoga na što sam navikla dok sam redovito pohađala satove. Bio je spor. Jako spor. Za mene vrlo izazovno, za moj um još više. U skoro 2 sata smo napravili možda 10 asana. Pozicije su se dugo držale. Naglasak nije bio toliko na poravnanju i dahu koliko na otporu koji se diže kroz tijelo, na umu koji se buni. Zanimljivo iskustvo i vrlo dragocijeno.
Da se ‘vratim’ u poznato drugi put sam otišla na Ashtangu. Iako je u opisu pisalo da je to sat razine 1-2 (od početnika do iskusnijih vježbača) djelovalo mi je dosta intenzivno za početnike. Prva serija se radi uglavnom do Supta Kurmasane sa svim vinyasama između te punom završnom serijom. Bila sam dobrano izžmikana i vraćena na mjesto. Osjećala sam se doma. Iznenadila sam se da sam unatoč mjesecima nevježbanja kako netko drugi ‘diktira’ mogla pratiti sat, a istovremeno biti uronjena unutra – drishti, bandhe, ujjayi. Kao kad naučiš voziti bicikl, znanje je u tebi. Nekako sam ovaj period najčešće odlazila na Ashtangu i prepustila se vođenju kod 3 učitelja. Zanimljivo da su svi svojevremeno vježbali u Mysoru, a opet imaju vrlo drugačiji način podučavanja. Dok jedan naglašava detalje oko asana, drugi uopće ne daje upute. Jedan učitelj drži spor tempo i jako prati disanje grupe, drugom je naglašen dinamičniji flow i da se što više asana prođe u okviru vođenog sata. Jedan pjeva Ashtanga invokaciju, drugi ni Om (a kamoli brojanje na sanskrtu).
Yoga OPEN je kao što ime i kaže - sat otvorenog tipa. Za sve razine s modifikacijama za manje ‘zagrijane’ i dodatnim uputama za više ‘nabrijane’. Klasična Hatha yoga. Više sporo nego dinamično, ali ne sasvim lagano. Na satu su taj dan bile sve dobne skupine, muškarci, žene, ljudi iz raznih podneblja i govornih područja – svi ujedinjeni u yogi. Very nice & very Londonlike.
Jako mi se svidio Iyengar sat. Ne znam je li to bilo do mog raspoloženja tog dana ili temperamentne učiteljice Talijanke, ali su mi dobro ‘sjele’ asane sa štrikovima, ciglicama i užadima. To je praksa orijentirana na poravnanje i zapravo ‘liječenje’ kroz vježbu. Vrlo sistematična i sigurna za vježbanje. Nakon sata sam se osjećala kao da sam bila na sjajnom tretmanu ili masaži.
Anusara yoga je najsličnija klasičnom vinyasa sistemu kojeg poznajem i koji sam prakticirala kod mojih učitelja u Hrvatskoj. Dinamično izmjenjivanje asana uz ujjayi dah, kombinacija lakših te izazovnijih pozicija, balansi, duga Savasana. Bilo mi je sjajno. Kasnije sam saznala da je učiteljica predstavnica Anusara yoge za Veliku Britaniju s iznimnom reputacijom i velikim iskustvom u podučavanju kroz radionice i teacher traininge. Ponovila sam Anusara yogu još jednom kod mlađe učiteljice. Iskustvo je bilo potpuno drugačije od prethodnog, ali dobrobiti jednake.
Na prvu vinyasu sam otišla kod učiteljice koja je certificirana Ashtanga učiteljica za prvu seriju. Inspirirala me njezina priča. Ona je prije 10 tak godina doživjela tešku nesreću i koristila yogu kao alat za oporavak. Praksa joj je bila terapija i samoiscjeljenje. Vinyasa sat je bio sjajan. Zabavan, dinamičan, za svaku izazovniju asanu ponuđene su bile po 2 modifikacije, a najvažnije od svega naglasak je bio na dahu. Ujjayi je dominirao Shalom. Asistencije su joj dosta čvrste, ali efikasne. Vratit ću se ponovo.
U Novu 2015 sam ušla vježbajući, ne doslovno u ponoć, ali kasnije taj dan :). Svi satovi su bili free, tj. na bazi donacija. Prekrasno je bilo odrolati mat i na taj način pozdraviti godinu pred sobom u punoj shali ljudi koji su vođeni istom idejom. Izabrala sam dosta intenzivan i izazovan sat kod jedne mlade vinyasa učiteljice. Dosta inverzija, balansa i zahtjevnijih asana vrlo lijepo povezanih u cjelinu i vođenih s puno humora i pažnje. I jutros sam bila na vinyasi – kod treće učiteljice – opet odličan class. Malo zahtjevniji, intenzivan rad na kukovima, ali predivno složen, inteligentno povezan – sjajno. Čini mi se da ću Ashtangu sad malo ‘varati’ s Vinyasom kako bi Sneki rekla :)
Prvi put u životu sam otišla i na Kundalini yogu. Tema sata bila je uravnotežiti prve 3 čakre kroz kombinaciju asana, agni daha, mantri, pranayama, meditacije i filozofije. Posebno izazovna je bila meditacija u pokretu. Trajala je svega 10 tak minuta, a djelovala kao cijela godina. Mislim da je pomoglo i što nas je učiteljica lijepo vodila kroz cijeli process. Zanimljiva žena i jako lijepa.
Relax & Restorative class je nešto predivno. Sat i pol odmora :) Doduše treba oko sebe imati opreme kao za gradnju male kuće, ali srećom svega ima u izobilju – tvrdih ciglica, pjenastih ploča, dekica, bolstera (to su veeeliki jastuci koji izgledaju kao tuljci), remenčića.. Ukupno se prođe 10-tak pozicija. One se dugo drže, ali su potpuno pasivne – zato je i potrebno toliko propsova (rekvizita) kako bi se tijelo lakše prepustilo i doista opustilo. Naravno, moguće je da nekome upravo taj dio predstavlja najveći izazov stoga kao i kod ostalih stilova ili samih asana – izgled može prevariti te ono što se čini laganim – nije.
Cijelo ovo istraživanje raznih yoga stilova me navelo na razmišljanje i postavilo mnoga pitanja. Ono najglasnije u mojoj glavi je – jesu li to doista sve različiti stilovi ili je sve to ista stvar? Do koje mjere se yoga može transformirati, a opet da ostane izvorna i vjerna tradiciji. No tu temu ću ostaviti za drugi blog post. Putovanje je tek počelo. Ima još puno toga za istražiti, isprobati, naučiti.
Namaste.
Ivana L.K.